FOTO / Tisuće izašle na sarajevske ulice: "Na ove stvari se ne smijemo navikavati, ne želimo živjeti u strahu"

Okupljeni su se danas mirno okupili s transparentima na kojima su pokušali poslati poruke vlastima da je dosta tragedija na cestama, da građani moraju biti sigurniji i da netko mora odgovarati za posljednju nesreću.

Bilo je i transparenata s porukama: "Dosta!“, "Ako nas sve pobijete, od koga ćete krasti!“, "Mir, mir, mir, eto sam je tramvaj (smrti) kriv“, "Ne ubija tramvaj, ne ubija šina, ubija sustav koji zna problem – i šuti“…

S prosvjeda su upućeni pozivi vlastima Kantona Sarajevo da objasne zašto su stari tramvaji još uvijek na ulicama ako su nabavljeni novi. Okupljeni građani istaknuli su da je riječ o velikoj tragediji te poručili da žive u strahu jer mladi ginu.

Poslali su i poruke ozlijeđenima da nisu sami, posebno 17-godišnjoj Elli Jovanović koja se i dalje bori za život zbog teških ozljeda koje je zadobila, a kojoj je u nesreći amputirana noga.

"Volimo te, Ella, znaj da smo uz tebe. Naše misli su s tobom i to ovog puta želimo naglasiti.“

Zatim su poslali jasnu poruku i vlastima i građanima:

"Danas nismo došli suditi niti dijeliti, već odati počast jednom izgubljenom životu i pružiti podršku onima koji nose najteži teret. Neka ova tišina ostane podsjetnik na vrijednost svakog ljudskog života i na odgovornost da jedni prema drugima budemo pažljiviji, strpljiviji i humaniji. Obitelji stradalog još jednom upućujemo iskrenu sućut, a ozlijeđenima želimo snagu i brz oporavak. Neka naš skup bude poruka da nisu sami.“

Okupljenima se danas obratio i Vedran Zubić, profesor geografije u sarajevskoj Gimnaziji Dobrinja, koji je rekao da je vrlo emotivan i da ni sam ne zna što u tolikoj boli reći.

„Ovako mi je lakše. Previše sam emotivan, zaista, to su sve moja djeca, ja ih tako zovem i ne mogu drugačije. To su sve moja djeca. Ispričavam se što ovako govorim, možda naučim i drugačije. Svakog dana treba se sjetiti malog Erdoana i raznih Erdoana za koje smo svi mi neizravno krivi jer šutimo. Jer meni u dvorištu nema snijega pa me nije briga što je tamo, ja sam jeo pa me nije briga što onaj tamo nije, ali ne možemo tako ljudi, jer nikad ne znamo što nam se može dogoditi. Nemojmo živjeti u sustavu u kojem moramo skupljati novac za liječenje djece. Tražimo li previše? Ne tražimo“, poručio je Zubić, čiji su govor okupljeni ispratili gromoglasnim pljeskom.

Admir Čular iz grupe Helem Nejse također se obratio prisutnima i u svom govoru prisjetio svih mladih života izgubljenih u prometnim nesrećama posljednjih godina.

Prisjetio se doktorice Azre Spahić i Alme Suljić, studentica Edite Malkoč i Selme Agić, ubijenog mladića Farisa Pendeka, te poslao posebnu poruku zbog posljednje tragedije u kojoj je život izgubio Erdoan Morankić, student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu i umjetnik s brojnim planovima za budućnost koji su naglo prekinuti.

„Sarajevo je postalo grad u kojem, kad odeš u trgovinu, na fakultet ili u školu, ne znaš hoćeš li se vratiti živ. A onda nas uvjeravaju da je sigurnosna situacija u Sarajevu zadovoljavajuća. Erdoana Morankića, briljantnog mladog umjetnika, ubio je tramvaj koji je čekao. Došao je u Sarajevo iz svog rodnog Brčkog kako bi studirao likovnu umjetnost. Ne samo zato što je na ovom raskrižju mogao stradati bilo tko od nas, već zato što smo izgubili jednog slikara. Erdoanova smrt na tragičan način predstavlja sve nas, jer ovo što stojimo na raskrižjima svako malo tražeći pravdu najtočnija je slika bh. društva“, poručio je Čular.

Prosvjedima je prisustvovao i Nihad Aličković iz Antidayton pokreta, koji je rekao građanima da ne smiju odustati od traženja pravde.

"Na ove stvari se ne smijemo navikavati. Ako ćemo prihvatiti da nam ubijaju djecu, da nema odgovornih za to, ne želim više pokapati Nizame i Nermine, ne želim ići na dženaze djevojčicama i dječacima širom BiH. Ustrajnost je najvažnija, jer ako je ne bude, odgovornost će se zaboraviti“, poručio je Aličković.

Prosvjedi su završili nešto prije 16 sati.